Nakon dugotrajne hospitalizacije, mnogi se pacijenti osjećaju izgubljeno, slabo i emocionalno iscrpljeno. U tim trenucima podrška bližnjih postaje neprocjenjiva. Obitelj, prijatelji i šira zajednica igraju ključnu ulogu u procesu psihološkog i fizičkog oporavka.
Bliska emocionalna podrška pomaže u smanjenju osjećaja usamljenosti, straha i nesigurnosti. Kada osoba zna da nije sama, da ima na koga računati, raste njezina motivacija i vjera u vlastiti napredak. Ne radi se uvijek o velikim gestama – često su male stvari poput razgovora, zajedničkog obroka ili pomoći u svakodnevnim obavezama upravo ono što čini razliku.
Obitelj također mora naučiti kako pristupiti osobi u oporavku. Važno je biti strpljiv, ne forsirati prebrzi povratak u rutinu i pokazivati razumijevanje prema emocionalnim promjenama. Edukacija članova obitelji o zdravstvenom stanju može pomoći u smanjenju nesporazuma i frustracija.
Osim obitelji, važna je i podrška izvan doma – prijatelji, susjedi, kolege ili volonteri iz zajednice. U nekim slučajevima, korisne su i organizirane grupe podrške ili udruge koje pružaju emocionalnu i praktičnu pomoć osobama koje prolaze kroz slična iskustva.
Zajednički napori i empatija čine oporavak lakšim, bržim i smislenijim. Kada znamo da pripadamo, da nas drugi prihvaćaju i podržavaju, raste i naša sposobnost da se psihički ojačamo i krenemo dalje.

